Dana 22.03.2018. predsjednica Udruge Djeca Ljubavi Vesna Gosta i predsjednica Udruge Lavice Anita Papa održale su sastanak sa pravobraniteljicom za djecu gđom Helencom Pirnat Dragičević i njezinom savjetnicom Lidijom Petrović.

Povod sastanku bio je upoznavanje pravobraniteljice za djecu sa radom i ciljevima Udruge Djeca Ljubavi, kao i upoznavanje udruge sa načinom rada pravobraniteljice za djecu i mogućnostima konkretnog djelovanja sukladno ciljevima naše udruge.

Nakon kratkog predstavljanja Udruge Djeca Ljubavi, upitali smo pravobraniteljicu o njezinim ovlastima, broju slučajeva na kojima rade, vremenu koje im je potrebno da obrade pojedini slučaj, te načinu djelovanja po pristiglim pritužbama i molbama za pomoć djeci.

Gđa Lidija Petrović je navela da godišnje imaju 1600 slučajeva te da postupaju po svakom podnesku koji zaprime. Ured pravobraniteljice za djecu može zatražiti izvješća od institucija ovisno o vrsti prijave. Ukoliko se radi o području djelovanja Centara za socijalnu skrb prvo dopis šalju Centrima za socijalnu skrb, a često surađuju i traže izvješća od škola, vrtića ili zdravstvenih ustanova iz čega mogu zaključiti da li se radi o zanemarivanju djeteta. Ured pravobraniteljice za djecu nema mogućnost samostalnog donošenja odluka. Ukoliko Centru za socijalnu skrb pošalju svoju preporuku ona nije obvezujuća te Centar može odgovoriti da se ne slaže sa preporukom pravobraniteljice za djecu. Gđa Helenca Pirnat Dragičević je istaknula da je rok odgovaranja na pristigle dopise i pritužbe vrlo brz, osim u periodu kada se pišu godišnja izvješća kada je rok nešto duži, ali isto relativno brz. Također su napomenuli da od strane CSS-a mogu zatražiti i cijeli spis.

Na pitanje zašto se na pritužbe o radu CSS-a obraćaju upravo tim Centrima, gđa Petrović je odgovorila da je CSS najbolje upućen u određenu obiteljsku situaciju koju prati redovito i detaljno, te da nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ne može biti bolje upućeno od samog Centra. Međutim, slaže se da se ne može generalizirati rad svih Centara za socijalnu skrb navodeći da u svakom sustavu postoje oni koje kvalitetno rade svoj posao, kao i oni koji loše rade svoj posao, pa tako i u Centrima za socijalnu skrb.

S obzirom da je naša udruga više puta od nadležnog Ministarstva dobila odgovor da oni ne mogu utjecati na mišljenja i odluke Centara za socijalnu skrb, uz napomenu da su Centri za socijalnu skrb autonomne ustanove te su nam isto potvrdili i usmeno na sastanku, upitali smo tko je onda nadležan Centrima za socijalnu skrb. Odgovor pravobraniteljice je bio da je Centrima za socijalnu skrb nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje mora provesti inspekcijski nadzor te da svaka stranka može zatražiti izuzeće pojedinih djelatnika CSS-a ili izuzeće ravnatelja CSS-a (odnosno izuzeće cijelog CSS-a).

Naše iskustvo se razlikuje od iskustva ureda za pravobraniteljicu za djecu jer s obzirom na dosadašnje slučajeve smatramo da je gotovo nemoguće dobiti izuzeće CSS-a, dok ured pravobraniteljice za djecu kaže da je to vrlo često. Stoga ćemo uputiti dopis Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i zatražiti statistiku o broju pritužbi na rad Centara za socijalnu skrb i broju traženih izuzeća, kao i statistiku koliko je izuzeća djelatnika CSS-a i cijelih CSS-a stvarno realizirano. Upitat ćemo ih i kada oni reagiraju i na koji način ukoliko se radi o pritužbama na rad djelatnika CSS-a ili na cijeli CSS s obzirom da mi imamo stranke koje nisu nikada dobile izuzeće, a postupanje djelatnika CSS-a je vidljivo bilo nestručno i nehumano.

Upitali smo pravobraniteljicu za djecu na koji način vidi suradnju s našom udrugom s obzirom na naše ciljeve, te su nam odgovorili da bi nas s obzirom na problematiku koja je najviše vezana za Centra za socijalnu skrb uputili da se obraćamo nadležnom Ministarstvu.

Zanimalo nas je kako pravobraniteljica za djecu shvaća pojam „interes djeteta“ odnosno „dobrobit djeteta“ s obzirom da to i dalje nije definirano Obiteljskim zakonom te na koji način oni procjenjuju što je u interesu djeteta. Gđa Pirnat Dragičević je istaknula da je nedavno održan stručni skup na kojem se raspravljalo upravo o tome te da definiranje ovog pojma zahtjeva duboko promišljanje. Pritom nam je poklonila knjigu „Zaštita najboljeg interesa djeteta“ koju je izdala pravobraniteljica za djecu gđa Ivana Milas Klarić. Na pitanje da li je veći interes djeteta u slučajevima obiteljskog nasilja obilno viđanje nasilnog roditelja ili zaštita djeteta od nasilnog roditelja uz viđanja uz nadzor stručnih osoba, gđa Pirnat Dragičević je odgovorila da je u takvim slučajevima potreban nadzor te uključivanje nasilnog roditelja u radionice i pružanje stručne pomoći tom roditelju kako bi se zaštitilo dijete.

Upitali smo pravobraniteljicu za djecu kako gleda na OVRHU djeteta, smatra li da postoji humanije rješenje i da li će uskoro dati svoje mišljenje institucijama i pravosuđu da se napravi protokol postupanja koji neće traumatizirati i psihički uništavati djecu ovrhama. Gđa Helenca Pirnat Dragičević smatra da je ovrha nad djecom prestrašna jer dijete nije predmet. To joj je ujedno i jedan od glavnih segmenata kojim će se baviti s obzirom da ju to pogađa osobno, kao i profesionalno. Stoga će nastojati ostvariti suradnju sa Ministarstvom pravosuđa u smislu dodatnih edukacija sudaca kako bi se uklonio nedostatak senzibilizacije vezan uz psihologiju djece. Djeca su najugroženija i posljedice ovrhe su cjeloživotne, osobito ako se ne zna mjesto i vrijeme kada će se ovrha provesti. Pravobraniteljica za djecu napominje da se ovrhe vrše na neadekvatnim mjestima poput škola što osim „ovršenog“ djeteta traumatizira i ostalu djecu koja to gledaju što smatra neprihvatljivim. Nedavno je sudjelovala na Stručnom skupu ravnatelja osnovnih škola gdje joj se ukazalo na problem provođenja ovrha u školskoj ustanovi pred drugom djecom. Stoga gđa Pirnat Dragičević planira organizirati okrugli stol gdje bi se pokušalo naći rješenje oko procedure i načina donošenja odluka kako do ovrha ne bi ni dolazilo.

U kratkoj odsutnosti pravobraniteljice za djecu uputili smo pitanje gđi Petrović vezano za ulogu posebnog skrbnika pritom napominjući da posebni skrbnici često djetetovo mišljenje interpretiraju kao manipulaciju roditelja s kojim dijete živi navodeći da izjave djeteta odgovaraju izjavama odraslog čovjeka. Gđa Petrović smatra da su manipulacije djecom vrlo učestale te da iskazana volja djeteta može biti rezultat manipulativnog ponašanja roditelja. Gđa Petrović je istaknula da posebni skrbnik nije glasnogovornik djeteta i da je njegova uloga procijeniti što je u najboljem interesu djeteta bez uplitanja roditelja. Nadovezujući se na mišljenje gđe Petrović o manipulativnom ponašanju roditelja upitali smo je da li je svaka prijava nasilja ili zlostavljanja manipulacija? Pritom smo naveli osobna iskustva roditelja koji su se obratili udruzi za pomoć jer u Centrima za socijalnu skrb nisu dobivali podršku ukoliko bi spomenuli nasilje, već ih se smatralo manipulatorima. Gđa Petrović tvrdi da Centri za socijalnu skrb prijavljuju svako nasilje i da je jako puno prijava nasilja od strane CSS-a. Međutim, naše iskustvo je i u ovom segmentu potpuno drugačije na što smo ukazali gđi Petrović.

S obzirom da naša udruga najviše problema ima sa Centrima za socijalnu skrb i njihovim prijedlozima i mišljenjima sudu, gđa Petrović je iznijela jasan stav da sud ne treba prihvatiti mišljenje CSS-a, te da ga svaka stranka na sudu može pobiti. Pokušali smo objasniti da sudovi masovno prihvaćaju mišljenja CSS-a jer roditelji većinom nemaju odvjetnika koji bi pobijao dokazima mišljenje Centra jer se nalaze u teškim financijskim situacijama, a sami ne znaju dovoljno. Gđa Pirnat Dragičević je pritom spomenula da je 2006. godine sklopljen sporazum sa Hrvatskom odvjetničkom komorom oko besplatne pravne pomoći vezane za postupke uzdržavanja djeteta te da svatko ima pravo na besplatno zastupanje u ovom postupku bez obzira na prihode. Međutim, složila se s nama da je teško voditi sudske postupke bez pravne pomoći te predlaže da se ukaže gradovima na veću potrebu osiguravanja besplatne pravne pomoći u obiteljskim postupcima uz promjenu uvjeta koji se trenutno za to moraju zadovoljiti. Također, gđa Pirnat Dragičević smatra da bi sudovi trebali kritički gledati na mišljenja Centara za socijalnu skrb, te nam savjetuje da uputimo dopis Hrvatskoj odvjetničkoj komori da razmisle o većem broju educiranih pravnika koji bi sudjelovali u obiteljsko pravnim postupcima po službenoj dužnosti. Pritom smo spomenuli i problem sa Općinskim državnim odvjetništvom i njihovim zastupanjem žrtava kaznenih djela koje je površno i paušalno, te se često tijekom jednog kaznenog postupka izmijenjuju zamjenici općinskog državnog odvjetnika koji zastupaju žrtvu, a koji pritom sigurno ne mogu biti dovoljno upoznati sa cijelim postupkom te stoga postupak vode površno. Suprotno tome, okrivljenici u kaznenim postupcima imaju dobro plaćene odvjetnike, te stoga smatramo da su žrtve automatski u nepovoljnijem položaju, a osobito ako je žrtva dijete.

Udruga Djeca Ljubavi i Udruga Lavice uputila je u zadnje vrijeme pravobraniteljici za djecu nekoliko dopisa vezano za zaštitu djece. Pri upitima o pojedinačnim slučajevima, koji su se protezali kroz cijeli sastanak gđa Petrović je napominjala da sastanak nije o pojedinačnim slučajevima. Međutim, interesiralo nas je da li je ured pravobraniteljice za djecu postupio po našim pritužbama i dopisima, kao i da li ćemo dobiti odgovor na naše dopise. Gđa Petrović je navela da nas ne obavještavaju o poduzetim radnjama jer se radi o privatnosti djeteta, ali da o poduzetim radnjama obavještavaju roditelja. Međutim, roditelji u čije ime smo se obraćali pravobraniteljici za pomoć još nisu dobili odgovore.

U slučaju ovrhe nad djetetom koja je nedavno provedena, a za koju smo zatražili hitno postupanje i zaštitu ovršenog djeteta, rečeno nam je da su postupili u tom predmetu i da su dobili odgovor nadležnog CSS-a u kojem se navodi da roditelj redovito viđa dijete po sudskom rješenju i da je dijete u dobrom stanju, dok roditelj tvrdi da mu se ne dozvoljava viđati dijete sukladno sudskoj presudi i da dijete samo spava na susretu, te da je dijete u kritičnom stanju. U drugom slučaju sprečavanja ovrhe, ured pravobraniteljice za djecu smatra da nije na dobrobit djeteta da se dijete izlaže javnosti i medijima, te ne podržavaju takav način borbe za dijete. U slučaju u kojem je Centar predložio, a sud prihvatio da djeca žive s roditeljem protiv kojeg je u međuvremenu potvrđena optužnica za teška zlostavljanja vlastite djece uključujući i seksualna zlostavljanja, ured pravobraniteljice za djecu predlaže da se sudu ukaže na nove okolnosti. U slučaju gdje su djeca dodijeljena obiteljskom nasilniku koji je za fizičko nasilje dobio samo opomenu, te nije sankcioniran ni za daljnje nasilje, napomenuli smo da su sve institucije zanemarile tu činjenicu i da se nigdje ne spominje da je bilo nasilja u obitelji. Gđa Petrović je spomenula da zna za taj slučaj međutim nije ništa konkretno komentirala. U slučaju koji vodi Udruga Lavice oko kojeg je predsjednica udruge već imala sastanak sa pravobraniteljicom za djecu, ured pravobraniteljice za djecu još nije postupio, te nisu navedeni i objašnjeni razlozi zašto se nije postupilo u ovom slučaju. U slučaju jednog roditelja koji se sam obratio za pomoć pravobraniteljici za djecu u kojem se također radi o seksualnom zlostavljanju, a obratio se i za pomoć Udruzi Lavice, ured pravobraniteljice još nije postupio, ali su pročitali pritužbu.

Zaključci sa sastanka sa pravobraniteljicom za djecu

Zaključci sa sastanka Udruge Djeca Ljubavi i Udruge Lavice sa uredom pravobraniteljice za djecu su sljedeći:

  1. Ne može se generalizirati rad Centara za socijalnu skrb jer postoje Centri koji će zaštititi dobrobit djeteta, ali i Centri koji neće zaštititi dobrobit djeteta.
  2. Centrima za socijalnu skrb je nadležno Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje mora postupati po pristiglim pritužbama i provesti inspekcijski nadzor.
  3. Potrebna je edukacija sucima i odvjetnicima u području obiteljsko pravne zaštite, angažiranje većeg broja odvjetnika koji bi pružali besplatnu pravnu pomoć, kao i ukazivanje na važnost njihovog angažmana tijekom postupka s obzirom da su dosadašnja iskustva pokazala da ne zastupaju žrtve nasilja i djecu na odgovarajući način.
  4. Potrebno je Ministarstvu pravosuđa ukazati na probleme sa ovrhama nad djecom, mjestom provođenja ovrha, kao i na dosadašnju primjenu neprimjerenih metoda s obzirom da se radi o najosjetljivijim živim bićima, a ne o predmetima. Trebalo bi naći rješenje oko procedure i načina donošenja odluka kako do ovrha ne bi ni dolazilo.
  5. Pravobraniteljica za djecu nema ovlasti donositi odluke te njihove preporuke nadležnim institucijama nisu obvezujuće.

U skladu s određenim neslaganjima tijekom sastanka, smatramo da je potrebno poraditi na suradnji pravobraniteljice za djecu s udrugama koje se bave zaštitom djece u smislu informiranja pravobraniteljice za djecu od strane udruga o realnom stanju i stvarnim problemima sa kojima se susreću roditelji i djeca. Smatramo da pravobraniteljica za djecu od strane nadležnih institucija ne dobiva točne informacije te da institucije u svakom pojedinom slučaju žele zaštititi sebe i prikriti pogreške koje su počinjene na štetu djece.

Smatramo da je u interesu djece da pravobraniteljica za djecu ima uvid u obje „strane“ kako bi mogla djelovati u smjeru zaštite djece te kritički i realno sagledavati situaciju ne vjerujući slijepo nadležnim institucijama na čiji rad se odnose pritužbe.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *