Udruga Djeca Ljubavi sudjelovala je 09.07.2018. na Okruglom stolu na temu „Zaštita dobrobiti djeteta u situacijama razdvojenog i visokokonfliktnog roditeljstva“. Okrugli stol organiziralo je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a sudjelovali su predstavnici Centara za socijalnu skrb, općinskih državnih odvjetništva, općinskih sudova, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravstva, Saborskog odjela za obitelj, mladež i sport, Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, te nekoliko udruga koje se bave zaštitom djece pri razdvajanju roditelja.

Drago nam je da je naša udruga prepoznata kao važna udruga u ovoj tematici. Generalno smatramo da trenutno stanje nije zadovoljavajuće na dobrobit djeteta.

Naša udruga osnovana je sa ciljem da se dijete stavi na prvo mjesto, da se roditeljima gdje nije bilo nasilja i zlostavljanja savjetuje da zaborave na međusobne razmirice, inat i povrijeđenost i da naprave sve za svoje dijete, a sebe, svoje želje i potrebe stave iza svoga djeteta. Problemi koje smo mi uvidjeli i zbog čega je osnovana ova udruga odnose se prvenstveno na mnoge postupke i mukotrpne procese kroz koje djeca prolaze zbog ponašanja svojih roditelja, jednog ili oboje, zbog česte pojave obiteljskog nasilja uz minimaliziranje i ignoriranje istog što smatramo sekundarnim zlostavljanjem, kao i neadekvatnog postupanja institucija koje bi tu trebale zaštititi djecu.

Na Okruglom stolu predavači su zaključili da je uzrok visokokonfliktnih razvoda u manipulativnom ponašanju roditelja koji ima moć, odnosno roditelja s kojim dijete živi. Pritom razlozi poput obiteljskog nasilja, fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, ovisnosti poput alkoholizma te psihičkih poremećaja uopće nisu spomenuti kao mogući uzroci visokokonfliktnih razvoda.

Hrvatska je ratificirala Istambulsku konvenciju. Roditelj je obvezan prijaviti nasilje i zlostavljanje u obitelji. Međutim, prijavljivanje nasilja od strane majke redovito se definira kao manipulacija i osveta drugom roditelju, ocu. Ovdje vidimo veliki problem. Jer dok se s jedne strane roditelja žrtvu potiče da prijavi nasilje u obitelji s druge strane ispada da je to „mač s dvije oštrice“ pošto se takva prijava u konačnici koristi protiv majke jer se klasificira kao manipulativno ponašanje i uzrok konfliktnosti. S obzirom na takva iskustva, ispada da nasilje ni ne postoji i da se ne smije prijavljivati. Ovime se nažalost otišlo u potpuno drugu krajnost jer se pojava nasilja zamjenjuje sa riječi „manipulacija“. Smatramo da niti jedna krajnost nije ispravna. Niti jedna krajnost ne može biti na dobrobit djeteta na što smo ukazali sudionicima.

Cilj naše udruge je i osvješćivanje institucija koje odlučuju o djeci nakon razdvajanja roditelja da ne izjednačuju roditeljske odnose gdje je prisutno psihičko ili fizičko nasilje sa roditeljskim odnosima gdje nasilja nema. Smatramo da trenutno institucije izjednačuju nasilnika i žrtvu nasilja čime vrše sekundarnu viktimizaciju žrtve.

Na ovom Okruglom stolu zanimalo nas je kako stručnjaci u ovim područjima definiraju konfliktni razvod. Da li je konfliktni razvod svaki razvod u kojem se roditelji ne mogu dogovoriti? Ili je konfliktni razvod onaj u kojem se događalo obiteljsko nasilje ili zlostavljanje jednog roditelja ili onaj u kojem je ugrožena sigurnost djece, u kojem je dijete fizički, psihički ili seksualno zlostavljano? Ili je konfliktni razvod onaj u kojem se smatra da roditelj manipulira, otuđuje ili emocionalno zlostavlja djecu? Konfliktni razvod jedno je od najstresnijih iskustava tijekom odrastanja djeteta, a izloženost dugotrajnom i snažnom sukobu roditelja danas se smatra emocionalnim zlostavljanjem djeteta. Međutim, ako je to tako zašto je uvijek krivnja samo na jednom roditelju – najčešće majci?

Moramo napomenuti da su našu udrugu osnovale majke i da ju većinom čine majke koje su doživjele nasilje, velike nepravde i patnju svoje djece koju nitko nije zaštitio tijekom postupaka razvoda, već se djeca kroz institucije dodatno traumatiziraju i doživljavaju stres.

Pri svakom razvodu, pa makar on bio i najbezbolniji djeca dožive neki oblik traume i stresa. Sva djeca razvedenih roditelja imaju emocionalni poremećaj, blaži ili teži oblik. Ono što smatramo bitnim je utvrditi uzrok sukoba, da li je bilo nasilja, da li postoje psihički poremećaji kod roditelja, ovisnosti kao alkoholizam itd. ili se radi o najnormalnijem razvodu roditelja koji su međusobno povrijeđeni. Tek tada možemo govoriti o manipulaciji i osveti.

Generalizirati uzrok svakog konfliktnog i visokokonfliktnog razvoda manipulativnim ponašanjem roditelja s kojim dijete živi ne može biti ispravno jer se pritom negiraju svi ostali razlozi koji su itekako prisutni.

Studijski centar socijalnog rada predstavio je novi instrumentarij za timsku procjenu CZSS-a. Prikazana je lista procjene da li je određeno ponašanje roditelja neprikladno ili manipulativno. Također gđa Ajduković napomenula je da ne mora namjera roditelja uvijek biti otuđiti dijete. Mogući su i drugi razlozi odbijanja drugog roditelja od strane djeteta – loša traumatska iskustva, reakcija na sukob roditelja, narušena kvaliteta odnosa sa jednim roditeljem već od prije… Naša udruga se sa ovim predavanjem najviše slaže te nam je neprihvatljivo sve svesti na manipulaciju, otuđivanje i emocionalno zlostavljanje o čemu je govorila većina ostalih predavača.

Pravobraniteljica za djecu i tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku osvrnule su se na nedavni slučaj ovrhe djeteta i medijsku izloženost djeteta koju smatraju neprihvatljivom. Smatraju neprihvatljivim nepoštivanje sudskih odluka od strane roditelja zbog čega dolazi do ovršnih postupaka nad djecom. Smatraju da su roditelji sami doveli do situacije u kojoj se dijete mora ovršiti zbog manipulativnog ponašanja roditelja s kojim dijete živi i otuđivanja djeteta od drugog roditelja. Također smatraju da je na dobrobit djeteta naglo odvajanje od manipulativnog roditelja jer inače terapija djeteta nema smisla. Slažemo se da se sudske odluke moraju poštivati, ali da li se u ovakvim sudskim odlukama zaista štiti dobrobit djeteta?

Ukoliko se želi zaštititi dobrobit djeteta i dijete se mora odvojiti od roditelja s kojim je dotada živjelo, kao i izdvojiti iz svog okruženja, odvojiti od svog života, svojih prijatelja, vrtića, škole, svog doma, sustav mora razviti metodu maksimalne zaštite djeteta u takvim postupcima. Svaka nagla promjena za dijete ne može biti dobra. Dijete mora proći period prilagodbe drugom roditelju i svom drugom, novom domu i novom okruženju. Sustav u takvim situacijama mora osigurati period prilagodbe za dijete, odvoditi dijete redovito kod drugog roditelja, u svoje nove okruženje i postepeno ga pripremiti za takvu sudsku odluku – koja i dalje ima neprimjereni naziv „ovrha djeteta“.

Zaključno, mogli bi navesti još puno problema koje smo kao udruga uočili i smatramo da ne vode dobrobiti djece. Rečeno je da je potrebno uključiti sve resore koji se bave ovom temom. Da bi se zaštitila dobrobit djeteta sustav mora raspolagati svim informacijama, i onima od strane očeva, i onima od strane majki, i onima od strane institucija. Smatramo da je to jedini način da se zaštite djeca.

Nadamo se daljnjoj suradnji i izmjeni mišljenja i iskustava na ovakvim skupovima radi dobrobiti naše djece.

Izvještaj napisala: Vesna Gosta, predsjednica Udruge Djeca Ljubavi 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *