Apsolutno se zalažemo za ratificiranje Istanbulske konvencije. Govorimo u ime djece, u ime djece koja svakodnevno gledaju i trpe nasilje u svojim obiteljima, u ime djece čije su majke ubijene, u ime djece koja su gledala ubojstva svojih majki, u ime djece koja su ostala bez svojih majki, u ime djece koja su izgubile SVOJE živote zbog nasilja u obitelji.

Nedavno su nas sve potresla stravična ubojstva u susjednoj nam Srbiji, oba su se dogodila ni manje ni više nego u Centru za socijalnu skrb. U prvom “otac” pred djecom ubija majku, u drugom opet “otac” golim rukama zadavi svoje rođeno dijete te naposljetku ubija i majku. U oba slučaja guralo se tim majkama „ravnopravno roditeljstvo“, inzistiralo se da djeca održavaju susrete i druženja sa nasilnikom.

Zatim idemo malo u prostore lijepe naše, ubojstvo u SPLITU, ubio suprugu pa se objesio u crkvi 22.06.2017. Kako kažu susjedi INSTITUCIJE su zakazale i nisu na vrijeme reagirale. Tragedija se mogla spriječiti, ali nije. Zatim imamo obiteljsku tragediju u Dubravi 08.05.2017. gdje opet suprug ubija ženu pa sebe. Nitko ništa ne zna?? 20.07.2017. Novska, suprug policajac ubija suprugu, već duže vrijeme imali su nesuglasice, sviježe rastavljeni…dali je moguće da nadležni to nisu znali ili se radnog kolegu štitilo?? 13.07.2015 okolica Karlovca, zatočio suprugu u kući, ubio je a onda pokušao ubiti i sebe. Samo dan prije taj isti čovjek je radi nasilja prespavao u pritvoru. ZAŠTO JE PUŠTEN? Dali se i ovdje tragedija mogla spriječiti? Sigurno jest ali uz dobro poznati rad naših institucija i njihovo ignoriranje i minimaliziranje nasilja, nije se reagiralo. “Nakon deset minuta čula sam svađu. Mama je sklupčana ležala na podu, a on ju je udarao nogama. Otišao je u salon i vraćao se s puškom. Stajala sam na stepenicama i vrištala. Pitala sam ga: Što će ti puška? On je rekao: Makni se, i tebe ću! Ušao je kraj mene u kuću i čula sam pucanj. Potrčala sam i pomogla baki da ustane jer je ležala u dvorištu nakon što ju je tata gurnuo, a onda smo zajedno pobjegle u susjedstvo” – ispričala je I. M., kćer ubijene majke. Ubio ju je s dva hica, treći je namijenio sebi, ali preživio je s teškim ozljedama lica.
24.07.2017. sin je ubio majku i sakrio je u škrinju. Sin je živio je sa ocem dakle otac ga je “ODGAJAO” kako,da ubija? 22.02.2017. ubijena K. Krupljan, slučaj koji je digao državu na noge barem u međusobnom opravdavanju suda i policije tko je zakazao. Trudna djevojka i njeno nerođeno dijete ubijeni su ubodima nožem u automobilu. Tri puta ju je napao, a četvrti puta ubio. Prethodno je već više puta ozlijedio žrtvu, te usmrtio pješaka automobilom. 09.11.2016.g. suprugu je zatekao u primaćoj sobi, i nakon kraće rasprave u nju ispalio dva hica. Otišao je zatim u kuhinju i sam sebi presudio hicem u glavu.
01.09.2015. zbog razvoda smaknuo ženu i njene prijateljice, trostruki ubojica bivši policajac i specijalac. Za ta tri ubojstva dobio je 40 godina zatvora, no uz dobro ponašanje, naše milosrdno pravosuđe će ga pomilovati te mu omogućiti sasvim pristojan život. 10.03.2015.g. usred noći, oko 1 sat iza ponoći, poslije svađe, nožem je sedam puta u prsni koš ubo i usmrtio suprugu, i to pred 3-godišnjom kćeri i svojom 8-godišnjom sestrom. B. Đ. uhićen jerano ujutro zbog sumnje da je iz ljubomore nožem izmasakrirao suprugu u stanu u Tesliću.

Zatim imamo sljedeće: 1. U brakorazvodnoj parnici ubio je bivšu suprugu, njezinu odvjetnicu, sutkinju i ranio zapisničarku. 2. Vratio se sa robije pa nakon svađe u štali osam puta izbo nožem suprugu pa se objesio. 3. Izrešetao je vozilo u kojem su bili njegova supruga i I.H. Oboje ih je ubio. 4. Ispalio je supruzi dva metka u glavu dok je u naručju držala njihovog sina. 5. 25.6.07.2014. ubio suprugu i gosta u kafiću pa presudio sebi. 6. Hicem ubio suprugu dok je troje djece spavalo. Djeca su smještena na sigurno te će im trebati vremena i stručne pomoći zbog ružnih scena kojima su svjedočili… itd…

Mogli bi nedogled izvlačiti i pisati o stravičnim ubojstvima, ali tko će to pročitati, tko će išta poduzeti? Naši trenutni zakoni? Jednom nasilnik uvijek nasilnik. Oni su kao tempirana bomba, nikada ne znaš da li će i kada puknuti, a kada puknu, povratka nema.

U našoj državi nasilje je nešto o čemu se ne priča a razlog tome je “ŠTO ĆE SELO REĆI” jer su obitelji patrijarhalne, žena mora šutjeti i trpjeti nasilje jer MORA sačuvati obitelj i brak. Brak koji je „svet“. Brak u kojem su zlostavljana i ona i djeca? Ako se kojim slučajem i požali policiji, državnom odvjetništvu, Prekršajnom sudu, Centru za socijalnu skrb ,Pravobraniteljici za djecu, Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, Ministarstvu socijalne politike i mladih, ostalim ministarstvima i ustanovama kojima je svrha „zaštiti žrtvu nasilja“, NEĆE dobiti OBEĆANU pomoć. Naime tek onda dolazi pravo nasilje, a to je SEKUNDARNO nasilje od strane institucija. CSS će vas uz prijetnje da će vam dijete završiti u domu doslovno izluditi, nakon toga će inzistirati na obradi (obično u posljednje vrijeme isključivo u Poliklinici za zaštitu djece, u kojoj ta ista poliklinika iznosi već po izlizanoj „špranci“ nalaze da je majka emocionalni zlostavljač svog djeteta, manipulativne naravi…a u slučaju da dijete odbija ići ocu nasilniku žena se optužuje za otuđivanje djeteta). Pozivati će se na tzv. „ravnopravno roditeljstvo“ izjednačavajući time žrtvu i nasilnika te dovodeći dijete koje se odupire (ali koga to briga jer dijete MORA ići ocu) u nepovoljan i bezizlazan položaj izlaganja susretima i druženjima sa tatom koji je do jučer pred njegovim očima „prebijao“ njegovu mamu. Koliko još žena, tih tihih boraca mora umrijeti i pasti u zaborav ovog nemilosrdnog pravosuđa, koliko još djece treba završiti u domovima i udomiteljskim obiteljima kojima je svrha samo novac… koliko još krvi želite??

I sada kada se Republiku Hrvatsku konačno želi obvezati da STROGO zaštiti žrtve nasilja koje su nedvojbeno u 99% slučajeva žene i to nitko ne može poreći i da sigurne kuće budu obveza države, pojavljuje se ovoliki OTPOR ratificiranju ove konvencije zbog pojma „rodne ideologije“. Ako je netko nasilan nije rješenje da prenoći u policiji, dobije opomenu i dalje šeta slobodno. Ako žena ne uspije na sudu dokazati nasilje koje se događa unutar „četiri zida“, odmah dobiva „etiketu“ manipulatorice koja lažno prijavljuje nasilje. Nasilje je bolest koju treba iskorijeniti.

I na kraju nemamo ništa protiv ravnopravnog roditeljstva, ali imamo protiv istog tretmana prema žrtvi i nasilniku, imamo protiv toga da država vrši nasilje nad našom djecom prijeteći im domom ukoliko ne odu tati za praznike i slično, imamo protiv sekundarnog nasilja koje se vrši nad žrtvama nasilja, imamo protiv toga da nakon svakog krvavog pohoda „manijaka“, Republika Hrvatska „pere“ ruke, slegne ramenima i kaže “NISMO ZNALI” i “nismo mogli ništa”. Znali su i znaju puno, ali ne rade ništa.

Gdje su ti zakoni koji su zaštitili sve ove ubijene žene? Gdje su ti zakoni koji su zaštitili ubijenu djecu? Gdje su ti zakoni koji su zaštitili djecu da ne gledaju ubojstva svojih majki, njihovo fizičko i psihičko zlostavljanje? Kakvi su to zakoni kada očigledni ubojica gdje je na licu mjesto ustanovljeno da je ubio svoju suprugu uz sve dokaze i svjedoke ima pravo na višegodišnje suđenje u kojem ocrnjuje i kleveće svoju ubijenu ženu? Njihova krv je upravo na našim trenutnim zakonima koji NE FUNKCIONIRAJU i na našim institucijama koje „peru“ ruke.

Kako spavaš državo? Mi nikako, jer noćima bdijemo i gledamo lica naših anđela, jer ne znamo da li ih gledamo zadnji put.

Da li je pojam „roda“ o kojemu se toliko raspravlja važniji od „ljudskog bića“, od ljudskog života i od ŽIVOTA DJETETA?

Molimo Republiku Hrvatsku da ratificira Istanbulsku konvenciju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *