Udruga Djeca Ljubavi želi poručiti da je potreban individualni pristup svakoj obitelji, bez generaliziranja obiteljskih odnosa. Udruga u svakoj pojedinoj situaciji stavlja dijete na prvo mjesto.

Stoga i apeliramo na nekonfliktne obiteljske odnose, da misle isključivo na svoje dijete i ljubav prema djetetu stavljajući sebe, svoja prava, povrijeđenost i inat daleko iza svoga djeteta. Pritom opet želimo naglasiti da se ne smiju izjednačavati obiteljski odnosi gdje je bilo nasilja ili je ono i dalje prisutno sa obiteljskim odnosima gdje nasilja nema. Udruga se zalaže za dobrobit djeteta i u smislu da dijete treba imati maksimalnu stabilnost i sigurnost uže obitelji i doma, socijalno okruženje (škola, vrtić, prijatelji, aktivnosti) te dnevnu rutinu koja je potrebna za emocionalni i psihološki razvoj djeteta.

Osvrnut ćemo se stoga na često spominjanu podijeljenu roditeljsku skrb. Podijeljena roditeljska skrb u smislu da dijete provodi potpuno jednako vremena s oba roditelja, s čime dolazi i nužnost podijeljenog stanovanja, može se prihvatiti samo ako su roditelji skloni dogovoru, oboje se slažu oko takvog roditeljstva, ako dijete nema zdravstvenih poteškoća koje bi predstavljale problem za ovakav model kojim bi se negativno utjecalo na djetetovo psihičko i fizičko zdravlje, te ako roditelji žive blizu kako bi dijete pohađalo jedan vrtić i jednu školu.

Međutim, malo je vjerojatno da roditelji žive vrlo blizu te da podijeljeno stanovanje neće negativno utjecati na normalan život djeteta, njegovo školovanje i odrastanje uz prijatelje i vršnjake. Dijete ne može pohađati dvije škole, živjeti tjedan dana u jednom gradu ili državi, a tjedan dana u drugom gradu/državi. Da li osobe, udruge, psiholozi i ustanove koje zagovaraju ovakav model shvaćaju što se događa u glavici djeteta koje je „rascijepano“, koje ima dva doma, dvije adrese, koje „razvlači“ svoje stvari, igračke, školske knjige od jednog doma do drugog doma i koje je toliko zbunjeno da više nema osjećaja pripadnosti nekoj sredini i sigurnost svoga doma. Ovakvim modelom dijete je doslovno „rastrgano“ što nikako ne može povoljno utjecati na razvoj djetetove ličnosti. „Dijeljenje“ djeteta (koje je živo biće, a ne predmet ili imovina) može apsolutno negativno utjecati na psihički i emotivni razvoj djeteta. Ovakav model apsolutno nije na dobrobit djeteta već na dobrobit jednog od roditelja čisto radi prava tog roditelja čime se dijete i njegova prava stavljaju iza prava tog roditelja. PRAVO RODITELJA NE SMIJE BITI ISPRED PRAVA I DOBROBITI DJETETA.

Podijeljeno roditeljstvo se ne smije dopustiti ako je jedan od roditelja vršio ili vrši nasilje, ako je kažnjavan za ozbiljna kaznena djela, ako zanemaruje dijete, ako negira eventualne djetetove poteškoće u razvoju samo radi osvete bivšem partneru. Također svaka obiteljska situacija je specifična i ne može se generalizirati i uvoditi podijeljeno roditeljstvo čim jedan od roditelja to želi. Podijeljeno roditeljstvo u visokokonfliktnim obiteljskim odnosima je neprihvatljivo jer baš takvi odnosi nisu bez razloga visokokonfliktni. Pritom se uporno želi obilježiti oba roditelja kao konfliktna iako je u većini slučajeva sasvim jasno da je jedan od roditelja nasilan i agresivan, te da se radi o nemogućoj komunikaciji sa takvim roditeljem.

Izjednačavanjem roditelja nasilnika i roditelja koji je žrtva, sustav i sam sudjeluje u daljnjem zlostavljanju tog roditelja koji je žrtva. Dakle, ako postoje opravdani razlozi, činjenice i dokazi da je jedan od roditelja nasilan te da je komunikacija s njim nemoguća, sustav dodatno zlostavlja roditelja koji je žrtva nagovarajući ga na dogovor, sporazum, medijaciju ili psihoterapiju sa nasilnikom pri čemu minimalizira, ignorira te još i potiče nasilje.

Udruga se zalaže da model podijeljenog roditeljstva sa podijeljenim stanovanjem bude u razmatranju samo u slučaju dogovora oba roditelja, u nekonfliktnim odnosima i ako su ispunjeni uvjeti neophodni za ovakav model (ne postojanje obiteljskog nasilja, život roditelja u istom gradu, adekvatnih uvjeta stanovanja oba roditelja, kompetentnost i podobnost oba roditelja, ne postojanja bilo kakvog oblika ovisnosti kod jednog od roditelj – alkoholizam, narkomanija, ne postojanja ozbiljnih psihičkih poremećaja kod jednog od roditelja, ne postojanja zdravstvenih teškoća djeteta).

Podijeljeno roditeljstvo upravo u konfliktnim odnosima nije na dobrobit djeteta. Dijete u svemu mora biti na prvom mjestu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *